-Omiš na starim razglednicama-                     

 

Pozdrav iz Omiša...

«U Omišu smo… Tik izpred grada se Cetina u more izlieva, noseći žal i zemlju, žuboreći mili pozdrav od sela k selu, od grada k gradu, te pripajajući svojom milotom i veličanstvom svoje susjede u jedan narod: Cetinjane. Sam grad je dosta malo mjesto, komu slava i prošlost nadkrilile daleko broj pučanstva. Tko još nije čuo za uskoke? Tko za njihove pomorce? Jasan dokaz omiške srčanosti su kule po vrsima pola i brda. Ko orli, štono se viju k nebu pod oblake, iznieli su njihovi stari svoje kule po vrsima hridi, porasmjestili ih, da zagospodare prirodom i ukrote ljut. Između ruševina starih dvoraca i tvrđava stere se grad pri podnožju tvrđavice Mirabella…»

              

Tako je nepoznati putopisac 1909. godine u jednom dnevnom listu opisao svoj prvi susret sa gradom kojem su visovi Babnjače i Dinare odredili slavnu prošlost a Cetina svojom prirodnom silom počela određivati industrijski razvoj i budućnost.

U toj dramatičnoj geografsko-geološkoj spletki koju mu je podarila priroda, Omiš je bio prikazivan stoljećima ranije na raznim bakropisima i litografijama. Zajednička crta tim prvim prikazima Omiša je da su nastali poradi potreba vojske ili su djelo vojnih časnika. U uvjetima prometne nepovezanosti jedino su vojni časnici te pripadnici aristokracije imali sredstava i prilike/potrebe putovati. Kao dragocjen izvor ostati će nam prikazi mletačkih vojnih kartografa poput Coronellia i Justera.

Nakon njih, mediteranski gradić opasan zidinama ovjekovječiti će raznim slikarskim tehnikama sredinom 19.stoljeća  austrijski časnici J. Höegelmüller i Fedor Karaczay, splitski slikar Antun Barač, putopisci John Gardner Wilkinson, vikontesa Emily Beaufort Strangford, Charles Yriarte, Thomas Graham Jackson i ostali. Bilo je to prije izuma fotografije pa se moramo zadovoljiti njihovim pomalo subjektivnim vedutama. Veću dozu objektivnosti nalazimo u njihovim zapisima o prirodnim ljepotama kao i odličnom vinu-muškatu ruži kojeg upravo tada omiška obitelj Radman plasira na europska tržišta i dvorove.                                                                                                                    

Prve fotografije Omiša nastati će u drugoj polovini 19. stoljeća kada Franz Laforest (1866.) fotografira nekoliko motiva Omiša i Cetine, te 1875. godine kada zadarski fotografi Andrović i Goldstein fotografiraju posjetu cara Franje Josipa I. Omišu na njegovom proputovanju Dalmacijom. Fotografiju omiškog mula urešenog u počast caru i kralju prati i tekst po kojem se "žarenim suncm ogrijan, Omiš se predstavlja između najljepših krajeva naše zemlje". Niz ranih fotografija Omiša upotpuniti će i one nastale u objektivima Antuna Jelaske (1875.) i vojnog časnika Raimunda von Stillfrieda (1889.). Uglavnom, to su bile albumske fotografije nedostupne širem slojevima pučanstva.

Razvojem prometnih sredstava trend putovanja dovesti će do začetka turizma u današnjem obliku. Razvoj parobrodarstva i željeznice približiti će daleke krajeve ne samo aristokratskim slojevima već i bogatijem građanstvu. Tehnološki napredak iznjedrit će inovacije i napredak u poštanskoj službi. U Austrougarskoj Monarhiji  1869. godine javlja se  dopisnica otvorenog sadržaja a 1873. godine i dopisnica koja je na jednoj strani imala prostor za adresu a na drugoj ilustraciju po kojoj se pisao tekst- razglednica.

Te prve razglednice nastale skupim litografskim postupkom svojevrsna su mala umjetnička djela u koja je uloženo mnogu truda. Pomalo luksuzan proizvod za gotovo svakodnevnu i masovnu upotrebu. Razvojem tehnologije sam postupak izrade razglednice je pojednostavljen ali još uvijek se radilo o skupom komadu papira za današnje pojmove. Ipak, popularnost će im sve više rasti pa će svako velo i malo misto imati barem jedan prepoznatljiv motiv na razgledniciZa tim trendom nije zaostajao ni Omiš pa su pojedini omiški obrtnici, ugostitelji i trgovci počeli izdavati razglednice u vlastitoj naknadi. Prikazivale su panoramske poglede na grad, gradsku luku, zadružni dom, «David-most» ali i kale, trgove, interijere, događaje…Diljem tadašnje monarhije slali su ih časnici, državni službenici, putnici ali i bogatiji i ugledniji građani Omiša.

Nakon više od stoljeća, te se "kartoline" polako vraćaju u zavičaj na radost nas kolekcionara i Vas - ljubitelja prošlosti našeg Omiša.

                                                                

                                     Pozdrav iz Omiša, Arhipresbiterijalna crkva iznutra, fotografirao tršćanski fotograf Dollineri. 1905. godina

  

Napomena autora: Na ovoj web stranici objavljivati ću razglednice Omiša od 1890. godine do kraja Drugog svjetskog rata. Uz svaku razglednicu biti će popratni tekst iz omiške povijesti. Nastojati ću da sam tekst bude usko vezan uz motiv te što bliži vremenskom okviru nastanka razglednice. Sve razglednice su iz privatne zbirke te će se objavljivati isključivo scanovi originala! Unaprijed se ispričavam na pravopisnim pogriješkama kao i na ostalim "porođajnim" manama web stranice. Suradnja, sugestije i kritike su dobrodošle!

                                                                                                            Čedomir Vojnović

 

 

 

 

Tekstovi na ovoj stranici nastali su tokom dužeg vremenskog perioda. Poradi dužeg vremenskog odmaka između čitanja literature i pisanja ovdje objavljenih tekstova, nije moguće citirati svakog autora pojedinačno. Ipak naveo bih nekoliko publikacija iz koje su korištene:

Dalmacija očima stranaca, monografija, autor Svein Monnesland

Omiš, Povijesno-turistički vodič općine, autori: Ivan Katušić, Ante Fagarazzi

Omiš i Poljica, monografija, urednik Žarko Domljan

Radnički pokret i socijalistička revolucija..., autor Josip Stanić Griša

Omiški ljetopis (1-6), izdavač Župni ured Omiš; urednik don Ivan Banić

Katalog izložbe Omiš na starim razglednicama iz zbirke M. Kovačića, izdanje Gradskog muzeja Omiš, autori Vanja Kovačić, Marin Kovačić

Zadar na starim razglednicama, autor Zvonimir Šuljak